*************** BJELIMIĆI

BJELIMIĆI

Dobrodošli na moj blog

03.08.2009.

Teferič u Povajdolu..

Povajdo je jedna oveća livada koja se nalazi između  sela Ježeprosina i Ovčari. Same livade su ponešto ispresijecane žičanim ogradama, međicama i potočićem koji se probija pored Gradine i kasnije čini bjelimičku rijeku. Povajdo je ovdje tradicija. Tu se od pamtivijeka okupljalo i teferičilo. Cure su u potocima oblačile najljepšu odjeću i tako nagizdane izlazile među svijet. Momci su pjevali gangu i bećerac, bacali kamena s ramena, trčali pješačke trke i uživali u lijepom seoskom , bezbrižnom životu. Danas sve to nekako drugačije izgleda. Sve je postalo komercijalno pa i Povajdo. Šatori, suncobrani, hladnjaci i tako redom. I pokoja šetnja. Čisto da se pokaže svijetu. Najviše je bilo automobila. Teferič u Povajdolu za vrijeme SFRJ bio je 27. jula, međutim u poratno vrijeme teferič bude u zadnju nedjelju u mjesecu julu....svake godine..


Nije ovo baš sve, ali blizu je Jedino je ostalo bacanje kamena s ramena. Svijet je živo posmatrao ko će pobijediti... Hajro Agić u Povajdolu...a ima profil i na facebuku. Bravo Hajro Ibro Tinjak stigao je iz daleke Sirije ili Jordana. Bili smo ga svi poželjeli...
27.10.2008.

STEĆCI



Mnoštvo je stećaka razbacanih po proplancima, uzvišenjima i livadama Bjelimića. To naM, valjda i govori da je život čovjeka na ovim prostorima postojao i u davna vremena. Ovdje ćemo, bez nekog reda prikazati samo neke fotografije tog srednjevjekovnog blaga Bosne.... 

Stećci na Vojlu (iza Visoča)

 

Visoča se nalaze na prevoju Vojle. Vojle je prevoj na regionalnom putu Konjic – Kalinovik. Iz Konjica do Vojla je asfalt. I taman tamo gdje prestaje asfalt i stotinjak metara istočno nalazi se 41 stećak na uzvišenju. Da li toliko ? Teško je to ocijeniti. Neki od stećaka su potonuli u zemlju tako da je njihova gornja strana ravna sa zemljom, ali stećci su, čini se, jer su pravilno četverouglasti. Dva stećka su oborena, stoje naporedo. Jedan od ta dva bio je kula (i jedini ovdje), drugi nije. Jedan stećak je čini se isplio iz zemlje. Vidi mu se svaki kamen u podnožju. U oči pada jedan stećak. On je najveći. Visok je (sada) 60 cm, širok  1,7 metara. Dug 2,6 metara. Do njega je nešto manji stećak, ali takođe neobično velik. Dug je 2,2 metra, a širok 1,5 metara. Da li je to mjera za sopdstvenika? Ko će ga znati? Samo jedan stećak nije u skupini. Stoji sam dvadesetak metara dalje na omanjem uzvišenju. Bilo je mjesta tamo gdje su i ostali. Ni na jednom stećku nema natpisa. Dva stećka su spojena jedan do drugog. Ostali, grupisani su na prostoru od oko dvadeset metara. Malo dalje i istočno još prije rata Vojna pošta iskopavala je veliku površinu. Kopala je pijesak za put koji skreće niz Lug, prema Argudu, Župi zagorskoj i Kalinoviku.  A i danas taj pijesak „vadi“firma koja održava ovaj put. Pored stećaka prolazi put za zaseok Modran. Bar tako piše na putokazu, iza Vojla. U prošlom ratu revnosni artiljerci iz mjesta Obalj (pored crkve) mislili su da je to tek izvršen iskop i da je tu smješteno nešto od artiljerijskih oruđa snaga ARBiH. Danima su nemilosrdno gađali to pusto mjesto nastojeći da neutrališu zamišljenu artiljeriju. Nekad, noću bi se tu ložila vatra i bacilo šatorsko krilo na trn. Tek toliko  da liči na neko oruđe. Smijali smo se toj veseloj kanonadi posmatrajući sve sa bezbjedne udaljenosti.... 

****************************************************

Na kraju ovog posta i nešto neobično. Iskopirao sam jedan komentar nekog našeg komšije koji se potpisao kao Selo Obalj i nije mi ostavio mogućnost replike. Taj pametni komšija naš  tvrdi da na Oblju nije bilo nikakvog topa i da su oni gađali samo vojne ciljeve. Ej ti  naš bezimeni bolan ne bio ti. Pa valjda smo bili u stanju od kuće Vukana Perućice sa Lukog raspoznati šta je šta.  A na Vojlu je bilo vojnih ciljeva koliko ih ima i u tvom ili mom džepu...Evo i iskopiranog komentara:

"Nikakvog topa pored crkve na Oblju nije bilo niti vas je gadjao! Zato ne mlati! Mi smo gadjali samo vojne i neprijateljske ciljeve!"

Pozdrav za Selo Obalj....

Stećak na Argudu (Muzge) Stećak na Argudu. Stećci u Ježeprasini Stećak iz sela Doljani Stećci na Visočima Veliki stećak na Visočima Kaursko groblje na Borcima
11.08.2008.

FOTOGRAFIJE

Ovdje se nalaze  fotografije svega onoga što je vezano za Bjelimiće. Nekada su to bitne i lijepe stvari, nekada (kao što je to i u samom životu) to su sasvim beznačajne sitnice i sličice iz života nas. Običnih smrtnika........Tu su poznata i manje poznata lica, prirodne ljepote, exkluziviteti, neki nadgrobni spomenici i drugo........

Fotografija sa jedne od džennaza 2008.god. Konj bosanski, nekada glavno prevozno-prenosno sredstvo na ovom području.. Pogled prema Glavatičevu iz Sitnika Pogled preko Neretve iz Sitnika (Vranješina) Dubrave, gledano sa Arguda Hair u Velušama Mokro Most u Dindolu Bašluci u selu Luka Hair česma na Argudu Trap za krompir u s. Doljani Dom u Bjelimićima (6.3.2012.) Umoljani nekad (crtež) Mravinjak Štala Kuća na Ponikvama Svijenča Spiljani Luka (dio) Crveni kuk Mokre stijene na Visočici Seljani Kako se sadijeva sijeno...? Odzaci Luka, gro Odžaci, kako se pale kamioni...malo moderniji? Most na rijeci Ljutoj. između Dindola i sela Polje.. Prema Kolijevci Ježeprasina Odžaci - Bjelimići Česma na Balićuši Lampa (Ručni rad Mujice Kajanije) Hair česma Šefiku Tinjaku Vrhpeć Vuk
10.08.2008.

BJELIMIĆI - BUS

Lokalni poduzetnik Džemo Kajanija je vlasnik firme Bjelimići - bus. Firma ima tri udobna sprintera koji saobraćaju na linijama Bjelimići - Konjic - Sarajevo i obratno, Bjelimići - Konjic. Ujedno Bjelimići - bus vrše prijevoz đaka i nastavnika na relacijama: Konjic - Glavatičevo - Odžaci - Argud i Odžaci - Luka. Kvalitetom usluga, ljubaznošću  i pravovremenošću u prijevozu odlikuje se d.o.o. Bjelimići - bus
Vrijeme polaska:
Bjelimići - Konjic - Sarajevo  (svakim danom osim nedjelje) u 8,00 sati  (nedjeljom u 15,00)
Bjelimići - Glavatičevo - Konjic (ponedjeljak - petak)  u 13,30 sati (ugovoreni prijevoz)
Konjic - Glavatičevo - Bjelimići (ponedjeljak - petak) u 6,10 sati  (ugovoreni prijevoz)
Sarajevo -Konjic - Bjelimići (svakim danom osim nedjelje) u 14,00

11.07.2008.

BJELIMIĆKA SELA I ZASEOCI

Bjelimići, to je naziv za trideset i jedno selo : 1. Luka,  2. Ježeprasina,  3. Ovčari, 4. Odžaci,  5. Vranići,  6. Gradeljina, 7. Argud, 8. Svijenča, 9. Sopot, 10. Mokro, 11. Donje Tinje, 12.Gornje Tinje, 13. Crnovići, 14. Sitnik, 15. Zabrđani, 16. Doljani, 17. Donja Ljubuča  18. Gornja Ljubuča, 19. Zavodac, 20.Strane, 21.Veluše.

Poslije rata Bjelimićima su pridodata i sela:    22. Luko,   23. Brda,  24. Hotovlje, 25. Polje, 26. Zelomići,  27. Ljuta,  28. Zalužje,  29. Gapići, 30. Stubljaci  31. Rajac.

Pored ovih sela postoji i  zaseoci. Ima ih jedanaest:   1.  Puhare, 2. Selišta, 3. Gaj, 4. Modran, 5. Grab(kod Mokrog), 6.Grab (na Slatinici),  7. Dindo, 8. Poselje, 9. Čitluk 10. Sovice, 11. Milići.

Trenutno su nenaseljena sljedeća sela i zaseoci (sa izuzetkom ljudi koji povremeno ljeti borave u ovim selima): 1. Crnovići, 2. Sitnik, 3. Gapići, 4. Zalužje, 5. Stubljaci, 6. Rajac, 7. Sovice, 8. Grab,  9. Poselje i 10. Polje. Bjelimiće uokviruju rijeka Neretva, rječica Slatinica, Visočica, Treskavica i rijeka gornja Ljuta. Centralno naselje Bjelimića, Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1000 metara. Najsjevernija sela su Luka, Gradeljina i Ljuta, a najjužniji su Gapići zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom. Ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Najnaseljenija sela su Luka i Odžaci, a najrasprostranjenija Doljani i Gradeljina. Doljani se sastoje iz nekoliko zaselaka: Humca, Bradići, Podum, Križevac, Izjela, a Gradeljina iz zaselaka: Imamovići, Ponikve i Granule. Veluše takođe imaju dva dijela. Gornje Veluše su iznad ceste Odžaci - Kalinovik, a Donje Veliše su ispod ceste. Iz Konjica do Bjelimića je asfaltni put. Put vodi preko Boraka, Boračkog jezera i Glavatičeva. Također je asfaltiran i putni pravac Odžaci – Luka. Ovim pravcem preko Visočice može se brže stići do Sarajeva, ali je put makadamski od Luke do Šabića. Ako se ide prema Kalinoviku, asfalta neće biti dalje od prevoja Vojle. Prilično lošim makadamskim putem ide se preko Dindola, pored sela Hotovlje, Kutine. Pored sela  Graiseljići izlazi se na asfaltni put KalinovikUlog. Iz Odžaka do Kalinovika je tridesetak kilometara. Svako selo u Bjelimićima ima struju, put, telefon i vodu. Na uzvišenju Hum je nalazi se predajnik za mobitele. Mada Hum dominira nad cijelim krajem, ipak rubna sela gotovo da nemaju signala. U Odžacima se nalazi područna osmorazredna škola, džamija, mjesna ambulanta, pošta, mjesni ured, tri prodavnice, dvije kafane i (sada zatvorena) mljekara Bjelimići...

Selišta Luko Odžaci (dio preko Rijeke) Gradeljina, Imamovići Gradeljina Gradeljina Mokro Ocrkavlje Pogled prema Odžacima Sopot Sopot - Plan Stubljaci Selo Argud Vranići Svijenča selo Mokro Odžaci - Bjelimići Odžaci - Bjelimići Ježeprasina Ježeprasina, prema Povajdolu Asfaltiranje puta - Puzim Asfaltiranje Luka - Sinanovići Asfaltiranje Luka - Sinanovići
11.07.2008.

Stočarstvo

Pošto se nalaze na nadmorskoj visini odo oko 1000 metara gotovo sva bjelimićka sela bave se stočarstvom. Ima domaćina koji imaju po 300 i više ovaca. Donedavno je svijet imao i rasne mliječne krave. Bilo je to dok je radila bjelimićka mljekara. Međutim, mljekare danas nema. Ljudi su se okrenuli uglavnom ovčarstvu. Rubna sela. Ona u blizini Neretve kao Doljani i Zabđani bave se i voćarstvom. Voćarsrvo je uzelo maha posebno nekoliko proteklih godina. Bjelimići imaju i stočnu vagu. Imaju i ČEŠLJU. To je mašina koja uređuje ovčiju vunu. Od vune se uglavnom pletu čarapi. Ta mašina je vlasništvo Jusa Tinjaka. Evo kako izgleda mašina za češljanje vune.

Jedan detalj iz Bjelimića. Pa šta je ovo i gdje je ? Stroj za češljanje vune i danas aktivno radi u Bjelimićima...
11.07.2008.

Ribnjak Slatinica

Kada putujete od Glavatičeva prema MZ Bjelimići, na šestom kilometru puta sa lijeve strane u samoj krivini postoji mali ribnjak sa nazivom Slatinica. Tako se zove i cio taj rejon, a sve po potočiću koji se slijeva sa Visočice i koji se zove Slatinica. Vlasnik je  Mujica Voloder i on će vam zaželjeti dobrodošlicu.

Tu je i izbor jela: janjeće pečenje ispod saća ili sa ražnja, sir iz mijeha, domaći krompir na domaći način, riba pastrmka sa roštilja...Dah svježe prirode i vrbaka, šum blizine Neretve i miris pečenja ispod sača, to je ono što ćete tu osjećati...

11.07.2008.

BJELIMIĆI KROZ HISTORIJU

   

Šta o Bjelimićima kažu drugi..........? 

Džamija u džemaatu Bjelimići nalazi se u Odžacima. Za njenu gradnju vezano je nekoliko priča ali zbog nepostojanja tačne dokumentacije ne može se sigurno tvrditi ni vrijeme gradnje, a ni graditelj (pretpostavlja se da je napravljena zajedničkim ulaganjem vjernika ovog kraja) Ono što se sa sigurnošću može tvrditi, na osnovu načina njene gradnje, jeste da je nastala najvjerojatnije krajem 18. ili početkom 19. stoljeća. Uzme li se u obzir da su Turci u ove krajeve došli veoma rano, možemo pretpostaviti da se negdje u ovim krajevima i prije nalazila džamija.


Sve do 1998.godine džamija je imala drvenu munaru. Ta munara bila je zaštićenu limom. Godine 1998. ličnim sredstvima gastarbajtera, mještanina Bozalija (Salke) Emina, napravljena je nova, betonska munara. Imam u ovoj džamiji trenutno je Nazif ef. Kurtović. Prije Nazifa imami su bili: Zejnil ef. Biber, Rašid ef. Trnka, efendija Bandić i drugi.

Na području Bjelimića, (selo Ocrkavlje) na desnoj obali Neretve nalazio se davno grad Veletin. U pisanim izvorima se spominje pet puta, a prvi put 1442. godine i to kao već razvijen grad.

Bjelimići su za vrijeme Austrougarske djelovali kao Kotarska ispostava pod čijom su administrativno-upravnom nadležnošću bila 32 naselja na području Bjelimića i Župe (Glavatičeva). Ova uprava sa radom je prestala 1916. godine.

Bjelimići. — U članiku K. Paltscha registriran je oštećeni nadgrobni spomenik dječaka P. Aeli-a Probus-a, koji je prethodno nađen u koritu Lučkog potoka. Na zemljištu »Međe« nađen je rimski novčić (sesiterac) Antonija Ria, a pored toga, odnekle iz Bjelimića potiču novci rimskih careva Tita, Septinilja Severa i Kanstan-Trima I, te jedna brončana figura. Misli se da iz Bjelimića potiče i jedna dračka (Dvrraohiium) dirahima.

Godine 1956. i 1972. mještanin Suljo Daiut iz Ježeprasine pronašao je tipično rirmku kameffiu uinniu kružnog presjeka, koja je imala i poklopac.

Godine 1971. pronađeni su na njivama, jugozapadno od sela Ježeprasine dijelove rimiskog crijepa i kamena koji vodi porijeklo sa građevina. U sred tih njiva nalazi se dobro vrelo žive vode.

Na Građima, izjmeđu Ježeprasine i Luke, nalaze se ostaci refugija iz doba kasne antike.

Gradina iznad Ježeprasine,  »Historijska, Gradina u selu Ježeprasina, koja leži na jedinoj vrlebnoj klisuri i po prilici 100 m iznad površine Ježeprasinskog polja. Tu traga zidu ima još i sada, i koji je već sa zemljom ravan, od kresanih kvadrata sa krečom zidan 1 m debeo zid. Osim vapnenca ima dosta sasvim ufkuisno od sige kresanih kvadrata. Na vrhuncu te klisure zna se na dva mjesta gdje su bile četverouglaste kule, od kojih je jedina imala 3, a druga 4 m u promjeru, kod kojih su zidovi bili  od kresanih kvadrata sa skrečonim zidovima.

Za neku gradinu narod pripovijeda, da je bila grčka, što je dakako neistinito, pošto se tu  nalaze rimski natpisi i novci.

Grobnica na svod u Ježeprasini

VALENTIN

 U PISANIM HISTORIJSKIM IZVORIMA GRAD Valentin se spominje pet puta i to u vremenskom razmaku od svega dvije decenije.

 U prvom spomenu 1442. godine Velentin je već razvijen grad, koji ima i svoje podgrađe — Podveletin (sulbtus caistrum Velilentin). Zadnji spomen je iz aprila mjeseca 1465. g., kada se također spominju neki stanovinici Veletiniskog podgrađa. U često spominjanim poveljama o posjedima hercega Stjepana Vukčića ovaj grad uvijek dolazi pod svojim pravim i punim imenom.

Doljani

Na lokalitetu Križevac – skupina od 15 stećeaka

Ježeprasina

Na glavici Kraljuši pokraj seoskih kuća nalaze se dva osamljena stećka u obliku sanduka.Na lokalitetu Vuč-kamen ili Grkovina po Glavici i u njezinoj blizini prostire se velika nekropola sa sto trideset stećaka.

Luka

Na lokalitetu Krivača nedaleko od kuće obitelji Brkan nalazi se 11 stećaka. Postavljeni su u pravcu zapad-istok. Ukrašena su dva sljemenjaka sa motivom loze sa trolistom u frizu.

Mokro

Na ovom lokalitetu nalazi se skupina od 14 stećaka. Stotinjak metara dalje na obližnjem brežuljku nalazi se još jedna ksupina od 15 stećaka

 Zabrđani

U predjelu Branjevčići pokraj puta Glavatičevo-Bjelimći nalazi se 3 stećka. Ukrašena su sva tri spomenika, lozica sa trolistom, arkade i dvostruka spirala
......................................................................................................

Na: http://www.scribd.com/doc/48858868/
SUMARNI-POPIS-SANDZAKA-BOSNA
-
iz 1468 / 69. godine?olddoc=1..............

pominje se selo Ježeprasina i piše:


81b. TIMAR RADOSAVA, SINA VLADIMIROVOG I VUKA, SINA VLADIMIROVOG
Uživaju ga zajednički, a naizmjenično idu u rat.
Selo JEŽEPROSINA
hasa njiva 5, domova 9, Prihod 300
..................................................
TIMAR RADIVOJA, SINA POPOVOG
Obavezan je da ide u rat. Dio sela DOLANI (vjerovatno Doljani, op.autora)
domova 4, Prihod 200
..................................................
Selo OCRKAVJE
hasa: vinograda1, njiva 1, oraha 2, domova 6, neoženjenih 2. Prihod 83
...............................................

TIMAR KASIMA ANDJRTCA

Kasim je umro, pa je njegov timar dat njegovom bratu Skenderu. Pisano: 29. džumada II, 879. godine, u logoru Kurušduran #944
Selo MOKRA
hasa: njiva 1, livada , 1domova 10, neoženjenih 1. Prihod 620

Selo SOPOT
domova 6, neoženjenih 3. Prihod 376

Selo SVITNIČA
domova 6, neoženjenih 1. Prihod 430
....................................................
Pored ostalog piše i ovo:

Selo KALINOVIK
hasa njiva 1 \domova 12, neoženjenih 2. Prihod 1. 220
......................................................
I ovo:
TIMAR KNEZA ŠTIPANA 
Obavezan je da ide u rat.
Dio sela SELOČANI  (Sočani, op.aututora.)
hasa: njiva 4, livada 2, oraha 8, domova 4, neoženjenih 1
............................................................
Nadalje piše i ovo:
Ne znamo kada je samo Nevesinje promijenilo svoje ime Sopot, ali je sigurno bilo podignuto prije 1512. godine, jer  je prije te godine podignuta džamija sultana Bajezida, tzv. Careva džamija u Nevesinju.Danas joj nema traga, jer su je Srbi porušili do ispod temelja u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kao zahvalnost što su ih nevesinjski Muslimani naselili u nevesinjskoj općini, krajem18. i u 19. stoljeću,


Na osnovu svega možemo zaključiti da je te daleke 1468/69 od bjelimićkih sela postojalo selo: Ježeprasina, Sopot, Svijenča, Ocrkavlje, Doljani i Slatinica. Nigdje se ne pominju (bar u ovom popisu) sela Odžaci, Vranići, Tinje, Sitnik, Zabrđani, Gradeljina, Veluše pa čak ni Argud koji ima svoje ime prema latinskom jeziku (argentum = srebro).
 

11.07.2008.

Rijeke moga zavičaja - Rad učenice područne škole "Odžaci"

Rijeke moga zavičaja

Rijeke moga zavičaja su rijeka Neretva, ili bar jedan njen dio, rijeka Ljuta, Vrhovinska rijeka, i rječica Slatinica. Rođena sam u Bjelimićima u selu Doljani. Neretva protječe ispod samog sela. Rijeka je stoljećima  produbljivala svoja korito pa prilaz rijeci ovdje nije baš lagan. Treba uskim puteljcima doći do same rijeke. Ali ona je tu. Nekada u dokolici satima se došaptavam sa njom. To se posebno dešava u dugim zimskim noćima kada ne mogu da zaspim. Do mene dopire šum nabujale i podivljale rijeke. Tada joj ne treba prilaziti. U ljetnim danima Neretva je mirna, tiha i prepuna čari. Iz mog sela vidite dio Neretve kao na dlanu. Vide se kao drago kamenje rasuti virovi. Njihova zelena boja  očarava. Tu u tim virovima vlada pastrmka. Neke kažu mogu biti teške i po 20 kilograma. One su prave vladarke. Nema toga čega se plaši takva jedna pastrmka. Naravno, osim podvodnih lovaca sa ostima. Tu u samoj blizini sela je i stari grad Veletin. Veletin je kažu grad hercega Stjepana. Na tom uzvišenju i danas postoji u kamen uklesana stolica Hercegova , a u podnožju debeli veletinski «kineski» zid koji je grad čuvao od napadača. Jedna legenda kaže da je moćni Herceg  pri povlačenju u obližnjem potoku Pačkovac ostavio top pun dukata. Ustvari, top su trebale ponijeti sluge, ali pošto je bio pretežak, ostavili su ga. Top je jedne prilike bila pronašla nekakva djevojka. Potrčala je kući da pozove pomoć. Kad se vratila, topa više nije bilo na tom mjestu. Top će kažu jedino moći pronaći nekakva djevojka koja bude sirota i ime joj bude Fata. Da li je to tako i hoće li to biti? Ostaje da se nadamo. Na Veletin je Herceg izveo bio i vodu iz Neretve. Neretva je tu u samom  podnožju strme veletinske litice. Sa vrha Veletina do same rijeke je oko 200 metara.  Tad pumpi nije bilo. Kako je voda izvedena na Veletin, to je teško objasniti. U ovom dijelu Neretva je najbogatija ribom. Prilaz sa lijeve obale ovdje je teži. Sa te strane gotovo niko i ne dolazi.  To je nenaseljen predio. Ispod sela ima i jedno riječno ostrvo Suhori. Na tom mjestu se nalazi i desetak vikendica. Vikendice su dijelom izgrađene od sige. Siga je slična građevinskom materijalu siporeks. Lagahna je. A lahko se može sijeći sjekirom. Liči na kamen. Sigu stvara jedan planinski potok koji se u Neretvu ulijeva pored žicare pod selom Gapići. Odakle dolazi takav materijal i kako to se ne zna. Sige ima u izobilju pa betonski blokovi za zidanje i ne trebaju. Tu ljeti uživaju kupači. Takvu oazu mira teško je naći. Ne plašite se ni saobraćaja ni posjetilaca. Jedini strah su otrovnice koje se često mogu susresti u ovim krajevima: poskok i riđovka. Posebna ljepota je blaga i ugodna klima u ovom predjelu. Nema tu onih nesnosnih vrućina koje prate Neretvu u njenom daljem toku. Tu gotovo neprekidno puše blagi povjetarac uz Neretvu nanoseći mirise vrbe, johe, rakite, vrijeska i drugih biljnih vrsta ovog predjela. Voda je pitka u svakom dijelu. Tu postoje i mrtvi virovi. To su oni virovi koji su postojali dok je voda bila veća. Ljeti kad količina vode umanji, pojedini okolni virovi izgube svaku vezu sa rijekom. U njima ponekad ima i ribe, ali to brzo nestane. Tu je voda topla, ugodna za kupanje. Tu svoje skrovište nalaze žabe i vodene zmije. Najljepši vir u ovom predjelu je Opačac. Njegova voda se vrti suprotno od kazaljke na satu. To se ovdje kaže naopako. Jedan od najljepših virova u gornjem toku Neretve je Đevič vir. Ovaj vir se nalazi ispod sela Ljusići. Tu se kažu utopila nekakva djevojka koja je tuda čuvala ovce. Motiv je kažu bio ljubav. O tome u ovom kraju postoji i jedna kraća balada. Rijeka Ljuta je najčistija pritoka rijeke Neretve. Njen izvor je hladno planinsko vrelo koje izvire ispod same planine Treskavice. Rijeka se probija uskim kanjonom do mjesta Sastavci. Paralelno sa ovom rijekom teče i nešto manja Vrhovinska rijeka. I ona izvire ispod Treskavice. Jedan dio ove rječice napaja stanovnike Kalinovika. U oblje ove rijeke ima dosta potočne pastrmke. Vrhovinska rijeka se u svom donjem toku zove Hotovska rijeka. Rijeka Ljuta se  u bjelimićkom kraju zove Dindolska rijeka, a u donjem toku Repišta. Obje ove rijeke su pravi «rudnici» čiste i bistre planinske vode. Između Dindolske i Vrhovinske rijeke, ispod sela Luko, izvire najsnažniji izvor u cijelom gornjem toku Neretve. Zove se Krupac. Zapjenušala voda puna bjeline ruši  sa jedne litice, teče stotinjak metara i ulijeva se u Neretvu čineći neveliku deltu. Ta delta, pošto je široka pedesetak metara čini i prepreku svima onima koji naume ići uzvodno tim pravcem. Tu je neobično hladna voda. Ako ste bosi, nećete uspjeti. To nemojte ni pokušavati. Nećete stići ni do pola, a zažalićete što ste naumili pregaziti Krupac. Ljeti je Krupac  ovdje po količini vode veći od Neretve. Od Krupca uzvodno, ljeti se možete normalno kupati u rijeci. Voda je relativno ugodna i topla. Od Krupca nizvodno Neretva je beskrajno hladna i ne prija kupačima. Hadnoća izvora Krupac osjeća se sve do Konjica i Jablaničkog jezera. Najposjećenije mjesto na rijeci Neretvi u mom kraju je ušće rječice Slatinice. Slatinica izvire na Visočici. Sudbina je htjela da njeno ušće u Neretvu presiječe asfaltni put. Subotom, nedjeljom i praznicima hori se pjesma, puše roštilji i ribari. To je mjesto podsjeća na šumu Striborovu. Dugo ne možete zaboraviti boje, mirise i zvukove, naravno i ukuse, koje ponesete sa ovog mjesta.

Neretva Žičara za Maoč Đevič vir na Neretvi \ rječica Lađavica kod Ribnjaka
11.07.2008.

PODRUČNA ŠKOLA "ODŽACI"

Područna škola "Odžaci" je, ustvari, osmorazredna škola. Ona djeluje kao područna škola Osnovne škole "Glavatičevo". Školu pohađa 20-ak učenika (podatak 2011.god). Niže razrede čini kombinacija od tri odjeljenja i to 1. 2 i 3. a drugu 4. i 5. razred Nastavnici u nižim razredima su Damir Fejzagić i Azra Muhibić (2011.god). U višim razredima je takođe kombinacija ( U 2011. god. u višim razredima je ukupno 11 đaka.) Međutim, nema još devetog razreda. Deveti razred će biti tek 2013/14. školske godine Svi predmetni nastavnici rade i u centralnoj školi u Glavatičevu i u područnoj školi u Odžacima. Ova školska zgrada u Odžacima napravljena je 70-ih godina. Nekada je imala 6 učionica, kuhinju i pet manjih prostorija predviđenih za potrebe kabineta hemije i fizike odnosno školsku biblioteku. Dio školskog prostora ustupljen je fabrici trikotaže 1987. godine. Fabrika je radila vrlo kratko. Od tada ovaj dio škole je ostao ničije vlasništvo. Na tom dijelu krov prokišnjava, a dalja sudbina takvog stanja je jasna. Za sada u tom dijelu neki mještani čuvaju košnice pčela. općina Konjic je vlasnik školske zgrade.. =================================================
U ovom postu objavit ću stare fotografije učenika i nastavnika (one do kojih uspijem doći) Iste fotografije možete naći i na mom profilu na facebook-u. Neke od tih fotografija nastale su šezdesetih i sedamdesetih godina...

Učitelj Himzo šurković i učenik Šaćir trnka Damir Fejzagić sa učenicima Damir Fejzagić sa učenicima Damir Fejzagić sa učenicima Izlet sa učenicima D Damir Fejzagić sa učenicima Damir Fejzagić sa učenicima Damir Fejzagić sa učenicima Damir Fejzagić sa učenicima Sa učenicima u Konjicu Ismet Pozder, Alija Ljevo, Bećir Brkan i Ibrahim Nikšić (slikano 1983.god)

Noviji postovi |

BJELIMIĆI
<< 09/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


Photobucket
MOJI LINKOVI

Stećci - Križevac u selu Doljani i Česmina glava u Odžacima: NACIONALNI SPOMENICI

1. www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2819
.......................................
2. http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3065Nekropola sa stećcima

Česmina glava u Odžacima, historijsko područje
Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 32/09.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2009. godine je donijelo
O D L U K U
I.Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Česmina glava u Odžacima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 68 stećaka (63 sanduka i 5 sljemenjaka).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvaća k.č. 1475/1, zk. uložak broj 216 i dio k.č 1196, zk. uložak broj 230/01, k.o. Odžaci, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).


HIDROCENTRALA BJELIMIĆI

Šta kažu o hidroelektrani Bjelimići? POGLEDAJTE NA: (http://www.bistrobih.ba/nova/?p=2506)

******************************

MOŽE LI NERETVA STVARNO NESTATI???

******************************

Ono što je u vrletima ispod Visočice i Treskavice pokazao Emir Avdić. direktor “Intrade energije”, djeluje puno drugačije od slike protivnika gradnje centrala.
“Ma kakav turizam, u tim gudurama gore godišnje prođe dvadeset ljudi, a i oni su sa sela, iz planina”, priča nam Mirsad Trešnjo, kojeg pod tim imenom, kako sam kaže, ne zna niko, ali kao Taju, mnogo njih.
Ništa neće potopiti
Tajo je, naime, vlasnik malog restorančića i nekoliko bungalova koje je napravio na vlastitoj zemlji, jer sa tog mjesta kreću rafting-ture kroz kanjon Neretve. Upravo je Neretva razlog zašto smo tu.
Naime, firma “Intrade energija” iz Sarajeva, mogući koncesionar i graditelj hidrocentrala u gornjem toku ove rijeke, nakon što se u posljednjih mjesec dana zbog takve odluke Vlade FBiH digla ogromna prašina, odlučila je povesti novinare u obilazak lokaliteta na kojima se centrale trebaju graditi, u namjeri da pokažu da nema potapanja pašnjaka i šuma, te kanjona u kojem se održava rafting.
Tajo kaže da on jedva čeka da se centrale naprave, jer će biti daleko iznad ovog kanjona i iznad Glavatičeva, iz kojeg je i Tajo, neće ugroziti rafting, niti kuće u ovom mjestu, a sagradiće se i bolji put, pa možda i više ljudi počne dolaziti na rafting.
Kafana kod Taje, međutim, tek je prva stanica i Emir Avdić, direktor “Intrade energije”, dok nastavljamo put uzvodno, počinje da objašnjava zamišljeni projekat.
U gornjem toku Neretve, oduvijek su planirane izgradnje novih hidrocentrala! Prvobitno rješenje predviđalo je gradnju
HE Konjic neposredno iznad ovog grada. Njenom izgradnjom, bio bi potopljen gotovo cijeli gornji tok rijeke, uključujući i kanjon Neretve, Rakitnice, Tajinu kafanu, ali i sve kuće u Glavatičevu i selima prije njega. Međutim, prva brana koju namjerava praviti “Intrade energija” nekoliko je kilometara uzvodno od Glavatićeva, a gotovo 20 kilometara od mjesta gdje je planirana HE Konjic. Avdić, dok pokazuje rupe u stijenama koje su ostale nakon istraživanja, kaže da će prva brana biti visoka 65 metara i da bi trebala proizvoditi 28 megavata.

*****************************

TUNEL KROZ VISOČICU

*****************************

- “Njena prvobitna namjena, međutim, nije proizvodnja. To je brana koja će imati ulogu da “poravnava” nivo Neretve nizvodno i da iza sebe formira takozvani kompenzacioni bazen koji će to omogućiti. Zbog toga će Neretva ispod ove brane uvijek imati isti nivo i nema govora o nekoj šteti za donji tok, raftere ili kanjon” – kaže Avdić.
Prema projektnoj dokumentaciji, ovo jezero biće dugo pet kilometara, neće potopiti ni jednu kuću i svim svojim dijelom formiraće se u klisurama gdje zaista, uvjerili smo se, nema ništa ni od kakvih pašnjaka ili šume, za šta se tvrdi da će stradati nakon stvaranja ove akumulacije. A koliko god nepristupačno izgledalo pregradno mjesto u Glavatičevu, riječ je o čistoj idili i ravnici u odnosu na Bjelimiće, gdje se planira graditi druga centrala.
Nakon što smo parkirali automobile i pogledali u ponor, nigdje nismo vidjeli dno. Avdić je dugo pokušavao pronaći neki orjentir kako bi nam objasnio gdje će biti druga centrala, visoka 110 metara i sa kapacitetom od 100 megavata.Ona će formirati jezero dužine 10 kilometara i također neće potopiti ni jednu kuću, ali će stradati nekoliko vikendica, za koje u “Intrade energiji” tvrde da su sagrađene bez ikakvih dozvola.No, kompletan projekat svoju isplativost duguje takozvanoj revirzibilnoj centrali Bjelimići. Ona će biti građena na malom potoku Slatinici, na planini Visočici, lokalitetu koji je 650 metara viši u odnosu na HE Bjelimići.

***************************

PRIJETNJA IZ ULOGA

***************************

Zanimljivo je da se ovim ne završava gradnja centrala na Neretvi. Naime u RS-u, u mjestu Ulog, koje se nalazi još uzvodnije od mjesta na kojima “Intrade” planira graditi centrale, također su u toku pripreme za gradnju ovakvog energetskog objekta. Prema tvrdnjama Emira Avdića upravo je ova centrala prava opasnost za Neretvu, rafting i turizam jer nema predviđen kompenzacioni bazen i neujednačenim ispuštanjem vode će stvarati ogromne probleme u donjem toku, a biće ugrožena i sigurnost raftinga i ribara.
----------------------------------------

Planina VISOČICA
Prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne čini planina Visočica. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. Ime je dobila vjerovatno po mnogobrojnim visovima. Visočica se od sjevera i sa visine od oko 1400 m postepeno spušta ka jugu i Bjelimićkom platou, a zatim svojim strminama zaranja se u u Neretvu. Obronci Visočice na sjeveru i zapadu spuštaju se u Rakitnicu gotovo okomitim liticama i strminama. Sredinom Visočice izdiže se greben, prostrani Ljeljen sa najvišim vrhom Džamija ( 1967 m ) i nešto manjim vima Veliki Ljeljen ( 1963 m ) i Mali Ljeljen (1860 m). Masiv je raspoređen pravcem sjeverozapad – jugoistok i dijeli Visočicu na sjeverni i južni dio. Sjeverni dio čine planinski pašnjaci na nadmorskoj visini 1400 do 1300 m, a južni niži dio je obrastao uglavnom bukovom šumom. Dalje od Ljeljena u pravcu istoka pružaju se uzvišenja: Glatko, potom Kom, Komić i Požiljak. Ovi visovi, koji su nekada odigrali ključnu ulogu u odbrani ovog prostora od agresije, razdvajaju ljućansku, odnosno treskavičku teritorijalnu uokvirenost od bjelimićke. Područje Visočice je prilično bezvodno. Izvore možete naći uglavnom uz stočarske ljetne kolibe kojih poslije rata ima veoma malo. Ipak, za razliku od drugih planina, ovdje je ljetno stočarstvo u posljednje vrijeme sve intenzivnije, ali je ipak relativno sačuvano u svom drevnom obliku. U kolibama se prave najukusniji mliječni proizvodi sa čistih i bezbrojnih pašnjaka Visočice. I pored surovih životnih uslova ljudi su naseljavali ove krajeve od pamtivijeka. Najstariji materijalni dokazi su mnogobrojne nekropole sa stećcima. Primjer za to je i nekropola stećaka u mjestu Police. Nekropola se nalazi na malom uzvišenju, pored puta Bjelimići - Šabići. Pod južnim obroncima planine nalazi se veći broj sela kao što su Luka, Ježeprasina, Odžaci, Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilja. Ova sela su planinska i nalaze se na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m. Na predjelu grebena Ljeljen, sjeveroistočno od vrha Veliki Ljeljen leži Veliko jezero ili Kolečića bara ( 1670 m ). Treba napomenuti da na Visočici pravih ( živih ) jezera nema. To su uglavnom velike lokve vode, sezonskog karaktera, nastale u kotlinama u kojima se skupljaja voda nastala od otopljenog snijega. Snijeg se ovdje zadrži u pojedinim uvalama i do mjeseca avgusta.
Iza prevoja na Visočici i mjesta na kome put kreće naniže prema zaplaninskim selima nalazi se Puzim ( 1776 m.). To je jedan od najistaknutijih vrhova Visočice. Malo je izdvojen od ostalog dijela masiva Visočice i privlači pažnju svojim ušiljenim vrhom i strminama. Gledano iz daljine, njegov stjenoviti zid, sliči na neku prahistorijsku pticu koja je tu iz zemlje pdigla i nije uzletjela. Visina stijene Puzima relativno je mala. U ratu izgrađen je makadamski put Luka – Sinanovići. Bo je to nekada Put spasa. Poslije rata put je umnogome popravljen. Danas je on nada za ljude u ovom kraju. Ta nada trebala bi ovaj kraj povezati sa Sarajevom. Ukoliko bi se asfaltirao, ovim putem bi se daleko brže stizalo do Sarajeva i bile bi izbjegnute sve konjičke serpentine. Visočica pruža velike mogučnosti za seoski turizam i potpuni odmor.U budućnosti ona će vjerovatno imati daleko veći značaj u tom pogledu.


**********************

J A S I K A

**********************

Visočica se svojim jugozapadnim dijelom (u odnosu na Bjelimiće)spušta prema rijeci Neretvi čineći tako nekoliko manjih uzvišenja kao što su Janjina, Jasika, Grušačka planina...Jasika je uzvišenje iznad sela Luka, Ježeprasina, Vranići i Odžaci. To uzvišenje nadmorske visine oko 1200 metara odsijeca Bjelimiće od toplije župske klime i utjecaja Neretve. Jasika zakljanja sve poglede prema jugu i jugozapadu. Time Jasika čini da snijeg u Bjelimićima potraje daleko duže u odnosu na Župsku dolinu i Glavatičevo.


**********************

B J E L A Š N I C A

**********************


Bjelašnica je planina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Smještena jugozapadno od grada Sarajeva. Kao i susjedna Treskavica i Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sistemu. Čini je kraški i lednički reljef. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom. Snažni vjetrovi i gromovi su klimatsko obilježje ove veličanstvene bosanske planinske ljepotice.


Šta drugi pišu o nama.....

http://www.scribd.com/doc/8011336/glasnik33

Stranica 15 Broj 33 - 15. studenog 2008.

Bjelimićki učitelj Marko Hrgić zabilježio je 1897. godine sljedeću predaju: "U selu Ježeprasina leži crkvište na Ježeprasinskom polju, koje je obraslo u grmlje i trnje (...) Ovoj negdašnjoj crkvi nema više ni temelju traga, pošto su joj Muhamedanci prije 300 godina i najdonji temeljni kamen digli te današnju džamiju sazidali. Vele da je kamen bio sav fino u obliku kvadrata i četverostranih bridnjaka tesan - kojega je sveca ime nosila, ne sjeća se više niko u ovome kraju."[9]

Evo nekoliko kamenova koji se nalaze u Zenici (bjelimićkoj) koji su izvađeni ispred bjelimićke džamije i dovezeni ovdje poslije posljednje obnove džamije 2010. godine.
**************************
ovaaa
**************************


NA OVOM SAJTU PROČITAJTE O "ZLATNIM LJILJANIMA" !


http://www.plbih.info/cms/Minskim-poljem-do-Zlatnog-ljiljana.1195.0.html

**************************



RIJEKA LJUTA

********************


Rijeka Ljuta razdvaja masive Treskavice i Visočice, a izvire ispod grede zvane Šljemena. Njenom toku u selu Ljuta pridružuje se i Gornje vrelo i potočič Kozica. Odatle rijeka Ljuta teče kroz predivan i teško pristupačan kanjon između uzvišenja Liješanj i sela Svijenča, a potom kroz predio Dindo. Po Dindolu je ovdje nazivaju i Dindolska rijeka. U Dindolu na lijevu obalu rijeke Ljute dotječe potok Lepernica. Taj potok ljeti gotovo presuši, ali zimi to je plahovit i nemiran potok sa velikom količinom vode. Lepernica izvire ispod Treskavice ponad sela Zelomići. Ispod tog sela Lepernica pravi čuveni kanjon Kondžilo. Taj kanjon selo Polje odvaja od ostalog svijeta sa istočne strane. Iz Dindola Ljuta blago skreće prema jugoistoku i pravi predivan kanjom između Mašnika i sela Čitluk. U tom rejonu u nju se ulijeva (zimi bogat vodom) potok koji nastaje od dva manja potočića. Jedan od njih izvire u Dalečima, a drugi u Donjem Lukom, ispod Ravnog brda. Potočići teku odvojeno da bi se neposredno pred ušće u rijeku Ljutu ujedinili i tako stigli na obalu rijeke. Odatle rijeka Ljuta teče kroz rejon Repišta. U ovom predjelu rijeku Ljutu i zovu tako, Repišta. Potom se ova rijeka ulijeva u Neretvu i tako pripada Jadranskom slivu. Bogata je potočnom pastrmkom i poznata je kao ishodište i mrijestilište ribe mladice, posebno u svom donjrm toku, u Repištima, skoro do Pačarizova mlina. Na rijeci Ljutoj, ispod sela Čitluk nalazi se i čuveni Vezilov vir, mjesto na kome preko dubokog kanjona gotovo da možete prekoračiti...Na njoj se nalazi i protočna mini-centrala i to u mjestu Ljuta. Ta centrala (valjda namjerno) koliko znam, napravljena je na mjestu gdje nema vode. Valjda tako lakše proizvodi struju, šta li?


********************

RIJEKA RAKITNICA

********************


Rijeka Rakitnica izvire ispod Treskavice – tačnije ispod Poljica i Ogorjelog kuka. Teče kroz sela Rakitnicu, Šabiće i Kramare, a planinu Visočicu opasuje sa kontra strane od Ljute. Kanjon Rakitnice važi za najljepši u Evropi i on razdvaja Visočicu i Bjelašnicu. To je divljina i netaknuta priroda. Proći kanjonom Rakitnice je nezaboravan doživljaj i avantura. Ulijeva se u Neretvu i pripada Jadranskom slivu.


**********************

Planina Treskavica

**********************


Najviši vrh planine Treskavice je Ćaba (Đokin Toranj), 2086m

Treskavica pripada lancu dinarskih planina. Podijeljena je na dvije cjeline. Sjeverni dio koga nazivamo bosanska ili trnovska Treskavica i južni dio pod nazivom hercegovačka, humska ili zagorsko - župska Treskavica. Treskavica je poznata kao planina najbogatija vodom. Ima 365 izvora ili vrela među kojim su i izvori 5 velikih rijeka(Željeznica, Bistrica, Ljuta, Bijela i Rakitnica). Sa Visočicom veže je greben koji ide od Ogorjelog Kuka preko Poljica i Šljemena. Na Treskavicu su naslonjena i dva gradića, sa sjevera Trnovo i sa jugoistoka Kalinovik. Sa juga pa sve do rijeke Neretve, Treskavica prelazi u predio koji se naziva Župa Zagorska. Treskavica dijeli Župu Zagorsku od ostalih sela iza Treskavice Dujmovići, Ledići, Dejčići... Najsjevernija sela Župe Zagorske su Ljuta, Vrhovina, Čestaljevo i Hreljići. Nešto južniji su Zelomići, Bojići i Daganj, a potom Brda, Kutine, Sočani, Kozja Stopa i Hotovlje. Najjužnije selo Župe Zagorske je selo Luko. Od kalinovačkog Zagorja Župu Zagorsku dijeli manji kanjon Zavala koja se proteže od sela Sočani, iza Dubrava i Dagnja i seže do Treskavice. Preko Zavale prelazi regionalni put Konjic - Kalinovik.
Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. Krase je velike i guste sume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovim prostorima. Jezera predstavljaju posebnu prirodnu rijetkost i izuzetnu planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijalna jezera na Treskavici su: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero. Ova jezera predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnim biljnim i životinjskim svijetom.


*********************

KONJIC

*********************


Konjic je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prostire se kotlini sa obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice. Grad je 1991. brojao oko 14.500, a općina blizu 45.000 stanovnika.
Šta Konjic ima danas?
Nakon rata Općina Konjic je povećala svoju površinu sa 1 100 km2 na oko 1 300 km2, a broj stanovnika je opao na 34226 (podatak sa www.bosanskehistorije.com od 24.10.2009.god.).Sam grad Konjic ima oko 12500 stanovnika. Katastrofalna posljedica rata, a dobrim dijelom i loša privatizacija, uništile su privredu ovoga grada.
Reljef Konjica karakterišu planine Prenj, Visočica i Bitovinja, a smješten je na nadmorskoj visini između 270 i 2 155 metara. Na ovom području praktično nema ravničarskih predjela, osim dugih uskih dolina brojnih vodotokova. Veći dio konjičke općine prekriven je crnogoričnom i bjelogoričnom šumom. Šuma predstavljaju veliki potencijal za razvoj Konjica. Konjic odlikuje kombinacija mediteranske i kontinentalne klime. Poljoprivredni kapaciteti su relativno mali, tako da dio razvojnih potencijala ove općine leži u unapređenju poljoprivrede, posebno stočarstva i voćarstva. Čini se da najveći potencijali Konjica leže u vodenim resursima, po čemu su vodeći u BiH. Sa 145 kilometara riječnog toka (Neretva, Rakitnica, Ljuta, Neretvica itd.) i sa četrnaest kvadratnih kilometara jezerskih površina. Konjic takođe ima veliki broj kulturno-historijskih spomenika, većinom nekropole stećaka, koje ga, zajedno sa jezerima, čine privlačnom turističkom destinacijom...


***********************

Putna komunikacija
BJELIMIĆI - SINANOVIĆI - VOJKOVIĆI - SARAJEVO

***********************


Na http://www.mtb.ba/forum/index.php?action=profile;area=showposts;u=337
piše:
----Za sve one kojima je dosadilo ići na Igman i Bjelašnicu starim putevima preko Hadžića i Krupca, odlična vijest:
----Na proljeće 2012, investitor "Sarajevo Šume" uvodi Izvođače (preko tendera) u radove na asfaltiranju slijedećih putnih pravaca:

Dionica I.
(vidi na sajtu)

Dionica II. (put za Bjelimiće, odnosno, za Boračko jezero preko Bjelašnice)

a) Selo Sinanovići (kraj asfalta) do planine Visočica L=8,00 km.
b) Visočica do sela Luka (postojeći asfalt) L=4,50 km.

Dionica III.
(vidi na sajtu)

*****************************
ZADŽABA SVA PISANJ O PUTNOJ KOMUNIKACIJI NA POMENUTOM SAJTU KAD DO DANAS 1.8.2012. RADOVI NISU NI POČELI. SVAKA ČAST NA PISANJU I DEZINFORMISANJU...INTERNET TRPI SVE...
*****************************


Put Odžaci - Sinanovići je PUT NADE za ovaj kraj. Njime bi se daleko brže i jednostavnije stizalo do Sarajeva. Razlog više je i taj što gotovo svi Bjelimićani imaju vlastite kuće ili stanove u Sarajevu...uglavnom rijetki su se opredijelili za Konjic ili Mostar...
U ovom kraju veliko je interesovanje za izgradnju ove putne komunikacije...

Hoće li od ovoga biti išta? Ostaje da se nadamo...


**********************

SMIJEŠNE KARTE B i H

**********************


Posmatram kartu Bosne i Hercegovine koja je izdata nedavno u Sarajevu (Sejtarija 2006.razmjera 1:400 000) i ne mogu da se načudin tome kako naši kartografi kopiraju stare karte koje ponekad ne nalikuju stanju na terenu. Gledam: Nema Vrhovinske (Hotovke rijeke) ucrtene na toj karti (hajde što nema imena, ali joj nema ni biljega na karti), a ima Tatinac koji teče dijelom i kroz Kalinovik, a dijelom pored njega i koji većim dijelom godine presuši. A Tatinac se ulijeva u Vrhovinsku (Hotovsku rijeku). I sad on je kao važniji od jedne prave male rijeke kakva je Vrhovinska rijeka. Od većih naseljenih mjesta nema: Glavatičeva, Odžaka niti Boraka, a imaju Graiseljići. To selo je 1991. godine imalo 32 stanovnika, a te iste godine Ljuta je imala 141 stanovnika, a Vrhovina 30, Luko 22 itd. I to naselje je napisanO kao Draiseljići (ko zna kako, valjda se nekom pisaru slomila suha olovka negdje tamo 60-godina, pored tatinačkog mosta kojeg su napralil "Austrougari". Nema ni regionalnog puta Konjic - Glavatičevo - Bjelimići - Kalinovik koji je više od polovine asfaltiran, a ima put Ulog - Morine - Nevesinje koji je makadamski, ljeti dobrim dijelom zarastao u visoku travu, i koji je put bez nekog naročitog značaja. Putnu komunikaciju Konjic - Glavatičevo - Bjelimići - Kalinovik i laik bi na ovolikoj razmjeri karte mogao tačno i precizno nacrtati, a kamoli mnogoučevni i uvaženi profesori iz Sarajeva (da ih ne pominjem). Dokle li će samo naši kartografi sjediti u Sarajevu, primati plaće i kopirati austro - ugarske i karte Kraljevine Jugoslavije...?
Da sramota bude još veća: Nedavno je u škole u HNK, a valjda i ostale škole diljem Federacije došle nove karte sa precizno ucrtanim KANTONIMA, ali na tima kartama ponovo nema: Boračko jezero, Crvanjsko jezero, nemaju Bjelimići koji sada imaju preko 300 stanovnika, a ponovo imaju "Draiseljići" koji, valjda danas imaju 4-6 stanovnika. I ponovo nema regionalnog puta Konjic - Kalinovik, a ima put Glavatičevo - Luka - Nevesinje koji je nabrzinu probijen nekada 60-ih ili 70-ih i kojim se već duže vrijeme uopće ne saobraća jer je to i bio šumski put o kome niko nije vodio računa. I šta reći. I u kartografiji važi ona: Sjedi i vježbaj: KOPY - PASTE...


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
116318

Powered by Blogger.ba