*************** Stećci: Gradic, Česmina glava i Argud - BJELIMIĆI

BJELIMIĆI

Dobrodošli na moj blog

12.11.2010.

Stećci: Gradic, Česmina glava i Argud

"Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj."

                                                       (Miroslav Krleža)


Gradic
je mjesto koje se nalazi  poslije mosta i česme u Buninu potoku, pola kilometra iza Odžaka prema Luci. Brdašce dugo stotinjak i široko pedesetak metara bilo je groblje onih koji su nama ostavili tu nijemu i veličanstvenu poruku o prolaznosti ovozemaljskog života. Gradic, čini se kao toponim odnosno riječ u izgovoru ima dugouzlazni akcenat i izgovara se kao i riječi takvog akcenta u našem jeziku. Gradic nije samo uzvišenje, već je i cijeli taj prostor do izvora u Buninu potoku.  Na brdu nalazi se 37 stećaka. Neki od njih su pravo remek-djelo, neki potonuli i nakrivljeni gotovo i ne liče na stećke. Koliko li je ljudskih tajni; radosti i patnji pokopano na ovom mjestu? Koliko konjskih topota, hrzaja i krikova u noći u toj mračnoj i nepoznatoj davnini, treperilo nad ovim pitomim prostorom?  To su Bogumili klesali stećke ispod Gradine i u Vrelima i dopremali ih na Gradic.

Česmina glava
Ova nekropola nalazi se sa desne strane puta, iznad česme u Buninu potoku. Prije je tuda bio uski makadamski put. Danas je to asfaltni put, proširen i manje strm. Sa desne strane puta, u šumici nalazi se oko 45 stećaka. Oni su za prolaznike gotovo neprimjetni. Svi ti stećci su oblika sanduka, samo je jedan, i to onaj izdvojeni i najsjeverniji sa sljemenom.  Kažu da je ovaj stećak predložen da se premjesti pred zgradu UN-a. Teško je reći precizan i tačan broj stećaka ovdje jer su neki od njih gotovo (ili potpuno) potonuli u mehku zemlju na tom terenu. I dok između stećaka koračate tom mirnom zemljom bosanskom, čini vam se da čujete vrisak sopstvenika:
"Ti, koji prolaziš, projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe naše. Zalud ti je taj posao.
Naši su dani izbrojani, naše notci potrošene, naši grijesi dim. "
(natpis sa jednog stećka u zemlji Bosni)

Argud
Argud je čini se pored Veletina, Ježeprasine, Doljani  i Polica mjesto sa najviše stećaka u Bjelimićima. Ima ih mnoštvo po Muzgama i Kunjima, a što bi trebalo posebno istražiti. To opet govori da se na ovim prostorima življelo još od davnina.
Stećci Argud Stećci Argud Stećci Argud Stećci Argud Stećci Argud Hair česma - Šurković Nurko, šumar Gradic, lijevo Gradic, lijevo Gradic, lijevo Gradic, lijevo Pogled sa Gradica prema Gradini
BJELIMIĆI
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Photobucket
MOJI LINKOVI

Stećci - Križevac u selu Doljani i Česmina glava u Odžacima: NACIONALNI SPOMENICI

1. www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2819
.......................................
2. http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3065Nekropola sa stećcima

Česmina glava u Odžacima, historijsko područje
Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 32/09.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2009. godine je donijelo
O D L U K U
I.Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Česmina glava u Odžacima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 68 stećaka (63 sanduka i 5 sljemenjaka).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvaća k.č. 1475/1, zk. uložak broj 216 i dio k.č 1196, zk. uložak broj 230/01, k.o. Odžaci, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).


HIDROCENTRALA BJELIMIĆI

Šta kažu o hidroelektrani Bjelimići? POGLEDAJTE NA: (http://www.bistrobih.ba/nova/?p=2506)

******************************

MOŽE LI NERETVA STVARNO NESTATI???

******************************

Ono što je u vrletima ispod Visočice i Treskavice pokazao Emir Avdić. direktor “Intrade energije”, djeluje puno drugačije od slike protivnika gradnje centrala.
“Ma kakav turizam, u tim gudurama gore godišnje prođe dvadeset ljudi, a i oni su sa sela, iz planina”, priča nam Mirsad Trešnjo, kojeg pod tim imenom, kako sam kaže, ne zna niko, ali kao Taju, mnogo njih.
Ništa neće potopiti
Tajo je, naime, vlasnik malog restorančića i nekoliko bungalova koje je napravio na vlastitoj zemlji, jer sa tog mjesta kreću rafting-ture kroz kanjon Neretve. Upravo je Neretva razlog zašto smo tu.
Naime, firma “Intrade energija” iz Sarajeva, mogući koncesionar i graditelj hidrocentrala u gornjem toku ove rijeke, nakon što se u posljednjih mjesec dana zbog takve odluke Vlade FBiH digla ogromna prašina, odlučila je povesti novinare u obilazak lokaliteta na kojima se centrale trebaju graditi, u namjeri da pokažu da nema potapanja pašnjaka i šuma, te kanjona u kojem se održava rafting.
Tajo kaže da on jedva čeka da se centrale naprave, jer će biti daleko iznad ovog kanjona i iznad Glavatičeva, iz kojeg je i Tajo, neće ugroziti rafting, niti kuće u ovom mjestu, a sagradiće se i bolji put, pa možda i više ljudi počne dolaziti na rafting.
Kafana kod Taje, međutim, tek je prva stanica i Emir Avdić, direktor “Intrade energije”, dok nastavljamo put uzvodno, počinje da objašnjava zamišljeni projekat.
U gornjem toku Neretve, oduvijek su planirane izgradnje novih hidrocentrala! Prvobitno rješenje predviđalo je gradnju
HE Konjic neposredno iznad ovog grada. Njenom izgradnjom, bio bi potopljen gotovo cijeli gornji tok rijeke, uključujući i kanjon Neretve, Rakitnice, Tajinu kafanu, ali i sve kuće u Glavatičevu i selima prije njega. Međutim, prva brana koju namjerava praviti “Intrade energija” nekoliko je kilometara uzvodno od Glavatićeva, a gotovo 20 kilometara od mjesta gdje je planirana HE Konjic. Avdić, dok pokazuje rupe u stijenama koje su ostale nakon istraživanja, kaže da će prva brana biti visoka 65 metara i da bi trebala proizvoditi 28 megavata.

*****************************

TUNEL KROZ VISOČICU

*****************************

- “Njena prvobitna namjena, međutim, nije proizvodnja. To je brana koja će imati ulogu da “poravnava” nivo Neretve nizvodno i da iza sebe formira takozvani kompenzacioni bazen koji će to omogućiti. Zbog toga će Neretva ispod ove brane uvijek imati isti nivo i nema govora o nekoj šteti za donji tok, raftere ili kanjon” – kaže Avdić.
Prema projektnoj dokumentaciji, ovo jezero biće dugo pet kilometara, neće potopiti ni jednu kuću i svim svojim dijelom formiraće se u klisurama gdje zaista, uvjerili smo se, nema ništa ni od kakvih pašnjaka ili šume, za šta se tvrdi da će stradati nakon stvaranja ove akumulacije. A koliko god nepristupačno izgledalo pregradno mjesto u Glavatičevu, riječ je o čistoj idili i ravnici u odnosu na Bjelimiće, gdje se planira graditi druga centrala.
Nakon što smo parkirali automobile i pogledali u ponor, nigdje nismo vidjeli dno. Avdić je dugo pokušavao pronaći neki orjentir kako bi nam objasnio gdje će biti druga centrala, visoka 110 metara i sa kapacitetom od 100 megavata.Ona će formirati jezero dužine 10 kilometara i također neće potopiti ni jednu kuću, ali će stradati nekoliko vikendica, za koje u “Intrade energiji” tvrde da su sagrađene bez ikakvih dozvola.No, kompletan projekat svoju isplativost duguje takozvanoj revirzibilnoj centrali Bjelimići. Ona će biti građena na malom potoku Slatinici, na planini Visočici, lokalitetu koji je 650 metara viši u odnosu na HE Bjelimići.

***************************

PRIJETNJA IZ ULOGA

***************************

Zanimljivo je da se ovim ne završava gradnja centrala na Neretvi. Naime u RS-u, u mjestu Ulog, koje se nalazi još uzvodnije od mjesta na kojima “Intrade” planira graditi centrale, također su u toku pripreme za gradnju ovakvog energetskog objekta. Prema tvrdnjama Emira Avdića upravo je ova centrala prava opasnost za Neretvu, rafting i turizam jer nema predviđen kompenzacioni bazen i neujednačenim ispuštanjem vode će stvarati ogromne probleme u donjem toku, a biće ugrožena i sigurnost raftinga i ribara.
----------------------------------------

Planina VISOČICA
Prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne čini planina Visočica. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. Ime je dobila vjerovatno po mnogobrojnim visovima. Visočica se od sjevera i sa visine od oko 1400 m postepeno spušta ka jugu i Bjelimićkom platou, a zatim svojim strminama zaranja se u u Neretvu. Obronci Visočice na sjeveru i zapadu spuštaju se u Rakitnicu gotovo okomitim liticama i strminama. Sredinom Visočice izdiže se greben, prostrani Ljeljen sa najvišim vrhom Džamija ( 1967 m ) i nešto manjim vima Veliki Ljeljen ( 1963 m ) i Mali Ljeljen (1860 m). Masiv je raspoređen pravcem sjeverozapad – jugoistok i dijeli Visočicu na sjeverni i južni dio. Sjeverni dio čine planinski pašnjaci na nadmorskoj visini 1400 do 1300 m, a južni niži dio je obrastao uglavnom bukovom šumom. Dalje od Ljeljena u pravcu istoka pružaju se uzvišenja: Glatko, potom Kom, Komić i Požiljak. Ovi visovi, koji su nekada odigrali ključnu ulogu u odbrani ovog prostora od agresije, razdvajaju ljućansku, odnosno treskavičku teritorijalnu uokvirenost od bjelimićke. Područje Visočice je prilično bezvodno. Izvore možete naći uglavnom uz stočarske ljetne kolibe kojih poslije rata ima veoma malo. Ipak, za razliku od drugih planina, ovdje je ljetno stočarstvo u posljednje vrijeme sve intenzivnije, ali je ipak relativno sačuvano u svom drevnom obliku. U kolibama se prave najukusniji mliječni proizvodi sa čistih i bezbrojnih pašnjaka Visočice. I pored surovih životnih uslova ljudi su naseljavali ove krajeve od pamtivijeka. Najstariji materijalni dokazi su mnogobrojne nekropole sa stećcima. Primjer za to je i nekropola stećaka u mjestu Police. Nekropola se nalazi na malom uzvišenju, pored puta Bjelimići - Šabići. Pod južnim obroncima planine nalazi se veći broj sela kao što su Luka, Ježeprasina, Odžaci, Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilja. Ova sela su planinska i nalaze se na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m. Na predjelu grebena Ljeljen, sjeveroistočno od vrha Veliki Ljeljen leži Veliko jezero ili Kolečića bara ( 1670 m ). Treba napomenuti da na Visočici pravih ( živih ) jezera nema. To su uglavnom velike lokve vode, sezonskog karaktera, nastale u kotlinama u kojima se skupljaja voda nastala od otopljenog snijega. Snijeg se ovdje zadrži u pojedinim uvalama i do mjeseca avgusta.
Iza prevoja na Visočici i mjesta na kome put kreće naniže prema zaplaninskim selima nalazi se Puzim ( 1776 m.). To je jedan od najistaknutijih vrhova Visočice. Malo je izdvojen od ostalog dijela masiva Visočice i privlači pažnju svojim ušiljenim vrhom i strminama. Gledano iz daljine, njegov stjenoviti zid, sliči na neku prahistorijsku pticu koja je tu iz zemlje pdigla i nije uzletjela. Visina stijene Puzima relativno je mala. U ratu izgrađen je makadamski put Luka – Sinanovići. Bo je to nekada Put spasa. Poslije rata put je umnogome popravljen. Danas je on nada za ljude u ovom kraju. Ta nada trebala bi ovaj kraj povezati sa Sarajevom. Ukoliko bi se asfaltirao, ovim putem bi se daleko brže stizalo do Sarajeva i bile bi izbjegnute sve konjičke serpentine. Visočica pruža velike mogučnosti za seoski turizam i potpuni odmor.U budućnosti ona će vjerovatno imati daleko veći značaj u tom pogledu.


**********************

J A S I K A

**********************

Visočica se svojim jugozapadnim dijelom (u odnosu na Bjelimiće)spušta prema rijeci Neretvi čineći tako nekoliko manjih uzvišenja kao što su Janjina, Jasika, Grušačka planina...Jasika je uzvišenje iznad sela Luka, Ježeprasina, Vranići i Odžaci. To uzvišenje nadmorske visine oko 1200 metara odsijeca Bjelimiće od toplije župske klime i utjecaja Neretve. Jasika zakljanja sve poglede prema jugu i jugozapadu. Time Jasika čini da snijeg u Bjelimićima potraje daleko duže u odnosu na Župsku dolinu i Glavatičevo.


**********************

B J E L A Š N I C A

**********************


Bjelašnica je planina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Smještena jugozapadno od grada Sarajeva. Kao i susjedna Treskavica i Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sistemu. Čini je kraški i lednički reljef. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom. Snažni vjetrovi i gromovi su klimatsko obilježje ove veličanstvene bosanske planinske ljepotice.


Šta drugi pišu o nama.....

http://www.scribd.com/doc/8011336/glasnik33

Stranica 15 Broj 33 - 15. studenog 2008.

Bjelimićki učitelj Marko Hrgić zabilježio je 1897. godine sljedeću predaju: "U selu Ježeprasina leži crkvište na Ježeprasinskom polju, koje je obraslo u grmlje i trnje (...) Ovoj negdašnjoj crkvi nema više ni temelju traga, pošto su joj Muhamedanci prije 300 godina i najdonji temeljni kamen digli te današnju džamiju sazidali. Vele da je kamen bio sav fino u obliku kvadrata i četverostranih bridnjaka tesan - kojega je sveca ime nosila, ne sjeća se više niko u ovome kraju."[9]

Evo nekoliko kamenova koji se nalaze u Zenici (bjelimićkoj) koji su izvađeni ispred bjelimićke džamije i dovezeni ovdje poslije posljednje obnove džamije 2010. godine.
**************************
ovaaa
**************************


NA OVOM SAJTU PROČITAJTE O "ZLATNIM LJILJANIMA" !


http://www.plbih.info/cms/Minskim-poljem-do-Zlatnog-ljiljana.1195.0.html

**************************



RIJEKA LJUTA

********************


Rijeka Ljuta razdvaja masive Treskavice i Visočice, a izvire ispod grede zvane Šljemena. Njenom toku u selu Ljuta pridružuje se i Gornje vrelo i potočič Kozica. Odatle rijeka Ljuta teče kroz predivan i teško pristupačan kanjon između uzvišenja Liješanj i sela Svijenča, a potom kroz predio Dindo. Po Dindolu je ovdje nazivaju i Dindolska rijeka. U Dindolu na lijevu obalu rijeke Ljute dotječe potok Lepernica. Taj potok ljeti gotovo presuši, ali zimi to je plahovit i nemiran potok sa velikom količinom vode. Lepernica izvire ispod Treskavice ponad sela Zelomići. Ispod tog sela Lepernica pravi čuveni kanjon Kondžilo. Taj kanjon selo Polje odvaja od ostalog svijeta sa istočne strane. Iz Dindola Ljuta blago skreće prema jugoistoku i pravi predivan kanjom između Mašnika i sela Čitluk. U tom rejonu u nju se ulijeva (zimi bogat vodom) potok koji nastaje od dva manja potočića. Jedan od njih izvire u Dalečima, a drugi u Donjem Lukom, ispod Ravnog brda. Potočići teku odvojeno da bi se neposredno pred ušće u rijeku Ljutu ujedinili i tako stigli na obalu rijeke. Odatle rijeka Ljuta teče kroz rejon Repišta. U ovom predjelu rijeku Ljutu i zovu tako, Repišta. Potom se ova rijeka ulijeva u Neretvu i tako pripada Jadranskom slivu. Bogata je potočnom pastrmkom i poznata je kao ishodište i mrijestilište ribe mladice, posebno u svom donjrm toku, u Repištima, skoro do Pačarizova mlina. Na rijeci Ljutoj, ispod sela Čitluk nalazi se i čuveni Vezilov vir, mjesto na kome preko dubokog kanjona gotovo da možete prekoračiti...Na njoj se nalazi i protočna mini-centrala i to u mjestu Ljuta. Ta centrala (valjda namjerno) koliko znam, napravljena je na mjestu gdje nema vode. Valjda tako lakše proizvodi struju, šta li?


********************

RIJEKA RAKITNICA

********************


Rijeka Rakitnica izvire ispod Treskavice – tačnije ispod Poljica i Ogorjelog kuka. Teče kroz sela Rakitnicu, Šabiće i Kramare, a planinu Visočicu opasuje sa kontra strane od Ljute. Kanjon Rakitnice važi za najljepši u Evropi i on razdvaja Visočicu i Bjelašnicu. To je divljina i netaknuta priroda. Proći kanjonom Rakitnice je nezaboravan doživljaj i avantura. Ulijeva se u Neretvu i pripada Jadranskom slivu.


**********************

Planina Treskavica

**********************


Najviši vrh planine Treskavice je Ćaba (Đokin Toranj), 2086m

Treskavica pripada lancu dinarskih planina. Podijeljena je na dvije cjeline. Sjeverni dio koga nazivamo bosanska ili trnovska Treskavica i južni dio pod nazivom hercegovačka, humska ili zagorsko - župska Treskavica. Treskavica je poznata kao planina najbogatija vodom. Ima 365 izvora ili vrela među kojim su i izvori 5 velikih rijeka(Željeznica, Bistrica, Ljuta, Bijela i Rakitnica). Sa Visočicom veže je greben koji ide od Ogorjelog Kuka preko Poljica i Šljemena. Na Treskavicu su naslonjena i dva gradića, sa sjevera Trnovo i sa jugoistoka Kalinovik. Sa juga pa sve do rijeke Neretve, Treskavica prelazi u predio koji se naziva Župa Zagorska. Treskavica dijeli Župu Zagorsku od ostalih sela iza Treskavice Dujmovići, Ledići, Dejčići... Najsjevernija sela Župe Zagorske su Ljuta, Vrhovina, Čestaljevo i Hreljići. Nešto južniji su Zelomići, Bojići i Daganj, a potom Brda, Kutine, Sočani, Kozja Stopa i Hotovlje. Najjužnije selo Župe Zagorske je selo Luko. Od kalinovačkog Zagorja Župu Zagorsku dijeli manji kanjon Zavala koja se proteže od sela Sočani, iza Dubrava i Dagnja i seže do Treskavice. Preko Zavale prelazi regionalni put Konjic - Kalinovik.
Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. Krase je velike i guste sume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovim prostorima. Jezera predstavljaju posebnu prirodnu rijetkost i izuzetnu planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijalna jezera na Treskavici su: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero. Ova jezera predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnim biljnim i životinjskim svijetom.


*********************

KONJIC

*********************


Konjic je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prostire se kotlini sa obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice. Grad je 1991. brojao oko 14.500, a općina blizu 45.000 stanovnika.
Šta Konjic ima danas?
Nakon rata Općina Konjic je povećala svoju površinu sa 1 100 km2 na oko 1 300 km2, a broj stanovnika je opao na 34226 (podatak sa www.bosanskehistorije.com od 24.10.2009.god.).Sam grad Konjic ima oko 12500 stanovnika. Katastrofalna posljedica rata, a dobrim dijelom i loša privatizacija, uništile su privredu ovoga grada.
Reljef Konjica karakterišu planine Prenj, Visočica i Bitovinja, a smješten je na nadmorskoj visini između 270 i 2 155 metara. Na ovom području praktično nema ravničarskih predjela, osim dugih uskih dolina brojnih vodotokova. Veći dio konjičke općine prekriven je crnogoričnom i bjelogoričnom šumom. Šuma predstavljaju veliki potencijal za razvoj Konjica. Konjic odlikuje kombinacija mediteranske i kontinentalne klime. Poljoprivredni kapaciteti su relativno mali, tako da dio razvojnih potencijala ove općine leži u unapređenju poljoprivrede, posebno stočarstva i voćarstva. Čini se da najveći potencijali Konjica leže u vodenim resursima, po čemu su vodeći u BiH. Sa 145 kilometara riječnog toka (Neretva, Rakitnica, Ljuta, Neretvica itd.) i sa četrnaest kvadratnih kilometara jezerskih površina. Konjic takođe ima veliki broj kulturno-historijskih spomenika, većinom nekropole stećaka, koje ga, zajedno sa jezerima, čine privlačnom turističkom destinacijom...


***********************

Putna komunikacija
BJELIMIĆI - SINANOVIĆI - VOJKOVIĆI - SARAJEVO

***********************


Na http://www.mtb.ba/forum/index.php?action=profile;area=showposts;u=337
piše:
----Za sve one kojima je dosadilo ići na Igman i Bjelašnicu starim putevima preko Hadžića i Krupca, odlična vijest:
----Na proljeće 2012, investitor "Sarajevo Šume" uvodi Izvođače (preko tendera) u radove na asfaltiranju slijedećih putnih pravaca:

Dionica I.
(vidi na sajtu)

Dionica II. (put za Bjelimiće, odnosno, za Boračko jezero preko Bjelašnice)

a) Selo Sinanovići (kraj asfalta) do planine Visočica L=8,00 km.
b) Visočica do sela Luka (postojeći asfalt) L=4,50 km.

Dionica III.
(vidi na sajtu)

*****************************
ZADŽABA SVA PISANJ O PUTNOJ KOMUNIKACIJI NA POMENUTOM SAJTU KAD DO DANAS 1.8.2012. RADOVI NISU NI POČELI. SVAKA ČAST NA PISANJU I DEZINFORMISANJU...INTERNET TRPI SVE...
*****************************


Put Odžaci - Sinanovići je PUT NADE za ovaj kraj. Njime bi se daleko brže i jednostavnije stizalo do Sarajeva. Razlog više je i taj što gotovo svi Bjelimićani imaju vlastite kuće ili stanove u Sarajevu...uglavnom rijetki su se opredijelili za Konjic ili Mostar...
U ovom kraju veliko je interesovanje za izgradnju ove putne komunikacije...

Hoće li od ovoga biti išta? Ostaje da se nadamo...


**********************

SMIJEŠNE KARTE B i H

**********************


Posmatram kartu Bosne i Hercegovine koja je izdata nedavno u Sarajevu (Sejtarija 2006.razmjera 1:400 000) i ne mogu da se načudin tome kako naši kartografi kopiraju stare karte koje ponekad ne nalikuju stanju na terenu. Gledam: Nema Vrhovinske (Hotovke rijeke) ucrtene na toj karti (hajde što nema imena, ali joj nema ni biljega na karti), a ima Tatinac koji teče dijelom i kroz Kalinovik, a dijelom pored njega i koji većim dijelom godine presuši. A Tatinac se ulijeva u Vrhovinsku (Hotovsku rijeku). I sad on je kao važniji od jedne prave male rijeke kakva je Vrhovinska rijeka. Od većih naseljenih mjesta nema: Glavatičeva, Odžaka niti Boraka, a imaju Graiseljići. To selo je 1991. godine imalo 32 stanovnika, a te iste godine Ljuta je imala 141 stanovnika, a Vrhovina 30, Luko 22 itd. I to naselje je napisanO kao Draiseljići (ko zna kako, valjda se nekom pisaru slomila suha olovka negdje tamo 60-godina, pored tatinačkog mosta kojeg su napralil "Austrougari". Nema ni regionalnog puta Konjic - Glavatičevo - Bjelimići - Kalinovik koji je više od polovine asfaltiran, a ima put Ulog - Morine - Nevesinje koji je makadamski, ljeti dobrim dijelom zarastao u visoku travu, i koji je put bez nekog naročitog značaja. Putnu komunikaciju Konjic - Glavatičevo - Bjelimići - Kalinovik i laik bi na ovolikoj razmjeri karte mogao tačno i precizno nacrtati, a kamoli mnogoučevni i uvaženi profesori iz Sarajeva (da ih ne pominjem). Dokle li će samo naši kartografi sjediti u Sarajevu, primati plaće i kopirati austro - ugarske i karte Kraljevine Jugoslavije...?
Da sramota bude još veća: Nedavno je u škole u HNK, a valjda i ostale škole diljem Federacije došle nove karte sa precizno ucrtanim KANTONIMA, ali na tima kartama ponovo nema: Boračko jezero, Crvanjsko jezero, nemaju Bjelimići koji sada imaju preko 300 stanovnika, a ponovo imaju "Draiseljići" koji, valjda danas imaju 4-6 stanovnika. I ponovo nema regionalnog puta Konjic - Kalinovik, a ima put Glavatičevo - Luka - Nevesinje koji je nabrzinu probijen nekada 60-ih ili 70-ih i kojim se već duže vrijeme uopće ne saobraća jer je to i bio šumski put o kome niko nije vodio računa. I šta reći. I u kartografiji važi ona: Sjedi i vježbaj: KOPY - PASTE...


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
116315

Powered by Blogger.ba